Općenito o Offset tisku:

Offset tisak  primjenjuje se kao indirektni tisak, što znači da se boja sa offset ploče ne prenosi direktno na podlogu, nego predhodno na gumeni omotač, a sa njega  na površinu tiska.

Kod offset tiska tiskovni i netiskovni elementi nalaze se u istoj ravnini, a međusobno se razlikuju po svojim fizičko-kemijskim karakteristikama. Tiskovna forma je tako odrađena da su tiskovne površine prijanjajuće za boju, a da odbijaju vodu, dok netiskovne površine primaju vodu, a poslije vlaženja odbijaju boju. Sredstvo za vlaženje (voda) se prvo nanosi na formu, prekriva u tankom sloju liofobne, ne tiskovne elemente, dok boja koja se na formu nanosi nakon vode prekriva samo liofilne, odnosno tiskovne elemente.

Postoje tehnike ravnog, visokog i dubokog indirektnog tiska. Postupak ravnog offseta je danas najrasprostranjeniji postupak tiska. On pokriva 85 % tiskovne djelatnosti u cijelom svijetu.
Tiskovni strojevi za ravni offset tisak pripadaju grupi rotacionih strojeva, to znači da su elementi uređaja za ostvarivanje pritiska u tiskovnoj jedinici cilindri, čije je osnovno kretanje rotaciono. Savitljiva tiskovna forma se pričvrćuje na cilindar koji je u kontaktu sa offset (gumenim) cilindrom, tako da se otisak sa forme prenosi na gumeni cilindar, a sa njega na površinu tiska.
Proces tiska u tehnici ravnog offseta odigrava se tako da na formu koja je pričvršćena na cilindar forme, pomoću sistema valjaka za vlaženje, prvo nanosi sredstvo za vlaženje, koje se zadržava samo na hidrofilnim ne tiskovnim elementima dok tiskovne površine ostaju suhe. Zatim se na ovakvu površinu tiskovne forme nanosi boja koja prianja samo na tiskovne površine koje nisu prekrivene vodom. Dalje se boja sa tiskovnih površina forme prenosi na gumeni cilindar sa koga se vrši otiskivanje.
Tri glavna elementa offset tiska su:

• Cilindar nositelj tiskovne forme iznad koga su uređaji za vlaženje i boju.
• Cilindar nositelj gumenog omotača koji na sebe prima tiskovne elemente i prenosi na treći segment (sadrži kompresibilni sloj).
• Cilindar za pritisak.

Gumeni cilindar ostvaruje nekoliko važnih funkcija:
• gumena presvlaka ublažuje eventualne neravnine na papiru • osigurava ravnomjernu raspodjelu pritiska na cijeloj kontaktnoj površini i stvara uvjete za jednakost otiska kao cjeline • osigurava značajnu uštedu u boji (boje koje se koriste u sebi sadrže više pigmenata, imaju veliki viskozitet i visoku pokrivnu moć) • omogućava štampanje na vrlo tankim papirima


Tiskovna forma za ravni offset tisak sastoji se iz jednog dijela u obliku ploče, koja može biti izrađena od litografskog kamena, cinka, aliminijuma (monometalne ploče) ili od kombinacije nekoliko metala (polimetalne ploče), zatim od plastične ili papirne folije... Tiskovna forma za ravni offset tisak izrađuje se direktnim ili indirektnim postupkom. Direktnim postupkom tiskovna forma se izrađuje na litografskom kamenu (pisanjem i crtanjem), zatim na plastičnim i papirnim folijama (snimanjem na aparatima i kamerama sa elektrostatičkim postupkom kopiranja), osvjetljavanjem pomoću laserskih zraka, pisanjem i kucanjem.  Tiskovna forma indirektnim postupkom izrađuje se korištenjem kopirnih predložaka (negativa ili pozitiva) i kopiranjem na mono ili polimetalne ploče. Za indirektan postupak dobijanja tiskovne forme, potrebno je izraditi montažnu  formu.
Neke od prednosti offset tiska:

• Postojna visoka kvaliteat slike — oštriji i čišći otisak slova zato što se gumeni omotač prilagođava teksturi tiskovne površine
• Mogućnost korištenja širokog spektra tiskovnih površina
• Brza i laka izrada tiskovnih ploča
• Duži životni vijek ploča — zato što ne postoji direktan dodir ploče i tiskovne površine.

 

Prva litografska offset tiskovna preša  napravljena u Engleskoj oko 1875. godine i bila je dizajnirana za tisak na metalu. Prijenosni cilindar  bio je pokriven posebno tretiranim kartonom koji je prenosio tiskovnu sliku sa lito kamena na površinu metala. Nekih pet godina kasnije, kartonski prekrivač prijnosnog cilindra  zamijenjen je gumom, koja je i danas najčešće korišten materijal.

Prva osoba koja je upotrebila offset prešu za štampanje na papiru je vjerovatno bio Amerikanac Ira Washington Rubel 1903. godine. Ideju je dobio slučajno, kada je primijetio da kada  u preši tokom rada nije postavljen list papira, kamen tiska sliku na gumom obložen cilindar utiska i sljedeći utisak ima sliku sa obadvije strane: direktnu lito sliku sa prednje i sliku sa gumenog omotača na zadnjoj strani. Rubel je potom primijetio da je slika na zadnjoj strani  mnogo oštrija i jasnija nego direktna lito slika, zato što je mekana guma mogla bolje utisnuti sliku u papir nego tvrdi kamen. Ubrzo je odlučio napraviti prešu koja je svaku sliku sa ploče tiskala prvo na gumeni omotač pa potom na papir. Braća Charles & Albert Harris su u isto vrijeme neovisno posmatrali proces i ubrzo potom razvili offsetnu prešu za Harris Automatic Press Company.
Harris je svoju offsetnu prešu zasnovao na rotirajućem letterpress stroju. Koristio je metalnu ploču savijenu oko cilindra na vrhu stroja koja je dodirivala valjke za boju i vodu. Prijenosni (offset) cilindar  bio je postavljen direktno ispod i u dodiru sa cilindrom za ploču. Cilindar za pritisak ispod njega je pritiskao papir na omotač da bi se slika prenijela na list. Dok se ovaj postupak u osnovi i danas primjenjuje, usavršavanje je dovelo do dvostranog tiska.

Tijekom 1950-tih  offset tisak postao je najpopularniji oblik komercijalnog tiska te su nastala poboljšanja na pločama, boji i papiru, čime su prednosti ove tehnike — brzina izrade i trajnost ploča — dovedene do vrhunca. Danas se glavnina tiska, uključujući i novine, vrši ovim procesom.